Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU

Iskanje po Slovarju slovenskega knjižnega jezika (1970-1991)

S (20.164-20.188)



  1.      kosmatéti  -ím nedov. (ẹ́ í) redko postajati kosmat: mladič kosmati
  2.      kosmáti  -ám tudi kósmati -am nedov.; ọ̄ ọ̑) trgati v kosme, nitke: ženske so kosmale platno // redko mršiti, kuštrati: veter mu je kosmal brado
  3.      kosmatíca  -e ž (í) bot. zdravilna rastlina z brezlistnim steblom in rumenimi cveti v enem košku, Hieracium pilosella: čaj iz kosmatice ◊ agr. breskev z negladko, kosmato lupino
  4.      kosmatílen  -lna -o prid. () tekst., v zvezi kosmatilni stroj stroj za kosmatenje tkanine, pletenine
  5.      kosmatín  -a m () kosmata žival, navadno medved; kosmatinec: kosmatin je podavil že mnogo ovac / volk kosmatin // ekspr. neobrit človek: in ta kosmatin je sedel za mizo
  6.      kosmatína  -e ž (í) ekspr. dlaka, kocina: prsi s kosmatinami / obrij si že tiste kosmatine
  7.      kosmatínast  -a -o prid. (í) ekspr. kosmat: postaren mož s kosmatinastim obrazom; pren., knjiž. ulična svetilka je bila vsa kosmatinasta od megle
  8.      kosmatínček  -čka m () ekspr. manjšalnica od kosmatinec: kosmatinček je zaprt v leseni kolibici
  9.      kosmatínec  -nca m () 1. ekspr. kosmata žival, navadno medved: kosmatinec je začutil nevarnost in jo je popihal v gozd; spremljal ga je velik kosmatinec / volk kosmatinec // neobrit človek: ta kosmatinec je pa še odgovarjal 2. bot. dlakava rastlina z belimi, rumenimi ali vijoličastimi cveti, Pulsatilla: alpski kosmatinec
  10.      kosmatínje  -a s () ekspr., redko več dlak, dlake: kosmatinje na prsih
  11.      kosmatínka  -e ž () ekspr. samica kosmate živali, navadno medveda: opazil je kosmatinko z mladiči ◊ bot. užitna goba s tanjšim betom in z večinoma razpokano sivkasto rjavo kožo na klobuku, Xerocomus subtomentosus
  12.      kosmatíti  -ím nedov. ( í) delati kaj kosmato: kosmatiti pletenine; kosmatiti in krtačiti / kosmatiti površino tkanine ♦ teh. na grobo obdelovati površino lesa, kovin kosmatíti se tvoriti kosme, kosmiče, svaljke, navadno na površini: blago se kosmati / jopica se ji je začela kosmatiti
  13.      kosmátka  -e ž () bot. trava z bočno sploščenimi klaski v latu, Eragrostis: mala, prava kosmatka
  14.      kosmatúlja  -e ž (ú) bot. alpska rastlina s škrlatnimi ali modrikastimi cveti v koških, Saussurea: pritlikava kosmatulja
  15.      kosmìč  -íča m ( í) 1. manjšalnica od kosem: kosmič prediva, vate / krpa ne pušča kosmičev / kosmič surovega masla / sneg je padal v debelih kosmičih 2. nav. mn., v zvezi ovseni kosmič oluščeno in stisnjeno ovseno zrno: zavitek ovsenih kosmičev / jedli so ovsene kosmiče z mlekom
  16.      kosmíčast  -a -o prid. (í) nanašajoč se na kosmič: sladoled je bil grudičast in kosmičast / kosmičast oblak ♦ tekst. kosmičasta preja preja, ki ima zaradi dodanih kosmičev odebeljena mesta; kosmičasto blago blago iz kosmičaste preje kosmíčasto prisl.: kosmičasto rasti
  17.      kosmíčenje  -a s () glagolnik od kosmičiti: kosmičenje vate / kosmičenje vode
  18.      kosmíčiti  -im nedov.) 1. nav. ekspr. trgati na majhne kosme, nitke: kosmičiti vato 2. kem. izločati majhne delce iz koloidne raztopine ali prah iz plina v obliki kosmičev: kosmičiti vodo kosmíčiti se tvoriti kosme, kosmiče, svaljke, navadno na površini: blago se kosmiči // redko sprijemati se (v kepe): barva se kosmiči
  19.      kosmína  -e ž (í) nar. 1. dlaka, kocina: srebrne kosmine v bradi; kosmine pod nosom 2. velika, cunjasta snežinka; kosem: z neba so padale kosmine
  20.      kosmínje  -a s () zastar. več dlak, dlake: kamelje kosminje ♦ tekst. kosmatena stran tkanine
  21.      kosmínka  -e ž () knjiž. velika, cunjasta snežinka; kosem: tla so pokrivale vedno gostejše kosminke
  22.      kosmúlja  -e ž (ú) gojen ali divje rastoč bodeč grm z užitnimi jagodami: na vrtu imajo ribez in kosmuljo / jesti kosmulje
  23.      kosmúljev  -a -o prid. (ú) nanašajoč se na kosmuljo: kosmuljevo grmičje / kosmuljeva mezga
  24.      kosmúljka  -e ž () vrtn. okrasna rastlina z dolgimi ozkimi listi, ki se razrašča z živicami, Chlorophytum: gojiti kosmuljko / živikasta kosmuljka
  25.      kósnik  -a m (ọ̑) navt. poševen drog na prednjem delu premca: stal je na kosniku; kosnik jahte

   20.039 20.064 20.089 20.114 20.139 20.164 20.189 20.214 20.239 20.264  




Strežnik ZRC SAZU Pripombe Iskalnik: NEVA